Stočarstvo.rs.ba

          Slika 1. Stado ovaca vlašićke pramenke, Kotor Varoš. Snimio: Dipl.inž.polj. Dragan Gavranović

      Teritoriju BiH karakteriziraju tri zasebna klimatska pojasa: 1. na jugozapadu – mediteranska, odnosno maritimna klima, 2. centralni dio – kontinentalno planinska klima, odnosno alpska i 3. na sjeveru – umjereno kontinentalna klima, odnosno srednje europska klima (Federalni hidrometeorološki zavod BiH, 2009, Šegota i Filipčić, 1996). Mediteranska klima (1.) U pogledu reljefa BiH-u karakteriše pretežno brdsko-planinska zemlja sa razvijenim stočarstvom kao i manji dio ravničarsko-brdovitog područja u kome je zastupljena ratarska proizvodnja. Ukupne poljoprivredne površina u BiH  su oko 2,1 milion hektara (ha) (Federalni zavod za statistiku BiH, Republički zavod za statistiku RS, 2008) od čega 50% ukupnih poljoprivrednih površina BiH čine livade i pašnjaci, što znači da razvoj stočarstva, a samim tim i ovčarstva ima značajno mjesto u poljoprivrednoj proizvodnji. Evidentan je pad od 430 000 ha poljoprivrednih površina u odnosu na 1988. godinu kada je bilo 2 530 000 ha poljoprivrednih površina. Bosna i Hercegovina je istorijom poznata i bogata kad je u pitanju uzgoj ovaca. U tabeli broj jedan prikazan je razvoj broja ovaca u periodu 1925 - 2008, a u drugoj razvoj broja ovaca u periodu 2004 - 2008, u Republici Srpskoj odnosno Federaciji Bosne i Hercegovine.

Tabela 1. Razvoj broja ovaca u periodu 1925 - 2008 u BiH

    Kako vidimo iz tabele dva, posljednjih nekoliko godina dolazi do povećanja broja ovaca u oba entiteta. Interesantna je 2007 godina u FBiH, kada dolazi do naglog pada broja ovaca sa 542 000 na 536 330, međutim sljedeću godinu taj broj se opet povećava za nekih 100 000 grla. Blagi porast broja ovaca može se okarakterisati padom naseljenosti u brdsko-planinskim područjima, tj. povećavanjem površina za ishranu ovaca. Brojnost ovaca u odnosu na 1991. godinu je smanjena za 30 %.

Tabela 2. Razvoj broja ovaca u periodu 2004 - 2008 po entitima

        Rasna struktura ovaca predstavljena je prije svega domaćim sojevima (Dupska,  Privorska, Kupreška, Hercegovačka i Sjenička pramenka) uz manji udio stranih rasa ovaca (Solčavsko-jezerska, Merinolandschaf, Texel, Sufolk i dr.) i njihovih križanaca. Pramenka je autohtona rasa ovaca, koja se gaji na skoro cijelom području Balkana. Tokom vremena neki sojevi pramenke su se razvili u ovcu solidnih proizvodnih osobina sa zadovoljavajućim prinosima vune, mesa i mlijeka. Danas su u BiH zastupljeno 5 sojeva (rasa) pramenke: Dupska, Hercegovačka, Kupreška, Privorska i Sjenička pramenka.  Prve četri pripadaju našim domaćim sojevima (rasama) pramenke, dok je peta vodi porijeklo iz Srbije. 

     U tekstu namjerno navodimo termin soj (rasa), zbog činjenice da se pojedini autori unutar BiH, ali i iz okruženja, ne mogu dogovoriti da li su to još uvijek sojevi ili su sada rase. Zato smo se mi odlučili da stavimo oboje, da nebi naišli na kritike. 

     U svakom slučaju, pramenka je ono što je naše i dragocjeno. I treba je čuvati. Prije svega popraviti uslove ovčarenja i pristup države ljudima koji se bave ovom proizvodnjom. Približiti tržište i proizvođače. U saradnji sa veterinarskim ustanovama potpuno suzbiti mogućnost širenja ili bar maksimalno smanjiti nekih zaraznih bolesti, koje su zadnjih godina harale u BiH, prije svega bruceloze.